Full Text: Darovi Malih Ljudi
One story, four ways to read it
Every story comes in its original version plus several simplified reading levels, so it grows with your child.
The original text is the full story with rich vocabulary and descriptive language, ideal for reading aloud together and for kids who are ready for longer sentences.
The simplified levels retell the same story in shorter, simpler sentences matched to your child's stage. Ages 2-6 uses a few short sentences per scene, perfect for first time readers. Ages 4-8 adds simple dialogue and everyday vocabulary for kids beginning to follow along. Ages 6-10 keeps the language accessible while bringing back more of the story's detail, a natural bridge to the original.
Start at the level where your child is comfortable, and move up when they're ready. Hearing the same story told in richer language each time is one of the best ways to build vocabulary in any language.
Original Text: Darovi Malih Ljudi
Kovač i krojač su išli kući nakon dugog radnog dana. Dok je mjesec izlazio, čuli su zveckanje sićušnih zvončića i zaraznu melodiju flaute koja je dolazila iz šume. Pratili su muziku do obronka brda i pronašli grupu sićušnih, sretnih ljudi kako plešu u velikom krugu! U sredini je stajao smiješan mali čovjek sa dugom bijelom bradom i kaputom koji je svjetlucao poput duge.
Mali čovjek je mahnuo rukama, pozivajući dva prijatelja da se pridruže plesu. U početku su bili stidljivi, ali muzika je bila tako živahna da nisu mogli odoljeti! Uskočili su u krug i počeli se vrtjeti u krug sa veselim malim ljudima.
Iznenada, čovječuljak je izvukao par ogromnih, sjajnih Čarobnih makaza. Nisu izgledale strašno; izgledale su kao da su napravljene od zvjezdane svjetlosti i pravile su smiješan škljoc-škljoc zvuk u zraku. Prije nego što je kovač uspio reći "Čekaj!", čovječuljak je napravio smiješan plesni pokret i, škljoc, škljoc, fiju: čarobno je ošišao kovačevu kosu i bradu u tren oka! Zatim je isto uradio i krojaču, ostavivši ih obojicu da se osjećaju vrlo prozračno i ćelavo.
Mali čovjek se zahihotao i potapšao ih po leđima kako bi pokazao da se samo igra. Pokazao je na gomilu crnog uglja pored puta i dao im znak da napune svoje džepove. Dva prijatelja su pomislila da je to veoma čudan poklon, ali nisu željeli biti nepristojni, pa su natrpali svoje džepove prašnjavim crnim kamenjem.
Baš kada je sat otkucao dvanaest, muzika je stala uz pop! a mali ljudi su nestali u zraku. Padina je ponovo bila tiha. Krojač i kovač su pogledali svoje ćelave glave i svoje džepove pune uglja. "Kakav čudan san", rekli su, našavši udobnu štalu u kojoj će se sklupčati i odspavati.
Kada su se probudili, osjetili su da su im džepovi nevjerovatno teški. Posegnuli su unutra i zapanjili se: crni ugalj se pretvorio u sjajne, teške grumene zlata! Što je još bolje, kosa i brade su im magično ponovo narasle preko noći, gušće i mekše nego ikad. Kovač je, vidjevši koliko su bogati, dobio pohlepni sjaj u očima.
"Želim još!" rekao je.
"Večeras se vraćam sa ogromnim vrećama!" Krojač se nasmiješio i rekao: "Imam puno zlata i kosa mi se vratila. Sretan sam s onim što imam."
Te noći, kovač se vratio sam sa dvije ogromne prazne vreće. Mali ljudi su mu poželjeli dobrodošlicu nazad u ples. Još jednom, čovječuljak je izvukao Čarobne makaze i, škljoc, škljoc, zum: napravio kovaču još jednu čarobnu frizuru. Kovaču to nije smetalo; samo je zgrabio onoliko uglja koliko je mogao ponijeti i požurio kući da čeka svoje novo blago.
Sljedećeg jutra, kovač je posegnuo za svojim zlatom, ali sve što je napipao bio je hladan, prašnjav ugalj. Pogledao je zlato od prve noći; i ono se ponovo pretvorilo u ugalj! Dodirnuo je svoju glavu i otkrio da je ponovo ćelav. Čarolija se poništila jer je bio previše pohlepan. Kovač se osjećao veoma glupo, ali njegov prijatelj krojač ga je zagrlio.
"Ne brini", rekao je krojač, "možeš dijeliti moje zlato!"
Kovač je naučio svoju lekciju, iako je morao nositi veoma moderan šešir sve dok njegova kosa nije odlučila da ponovo sama naraste!
