Full Text: Pošteni Drvosječa
One story, four ways to read it
Every story comes in its original version plus several simplified reading levels, so it grows with your child.
The original text is the full story with rich vocabulary and descriptive language, ideal for reading aloud together and for kids who are ready for longer sentences.
The simplified levels retell the same story in shorter, simpler sentences matched to your child's stage. Ages 2-6 uses a few short sentences per scene, perfect for first time readers. Ages 4-8 adds simple dialogue and everyday vocabulary for kids beginning to follow along. Ages 6-10 keeps the language accessible while bringing back more of the story's detail, a natural bridge to the original.
Start at the level where your child is comfortable, and move up when they're ready. Hearing the same story told in richer language each time is one of the best ways to build vocabulary in any language.
Original Text: Pošteni Drvosječa
Jednom je živio siromašni drvosjеča čiji su roditelji umrli dok je bio još vrlo mlad. Živjevši kao siroče od djetinjstva, jedina njegova imovina bila je jedna željezna sjekira. Svaki dan, nosio je tu sjekiru u šumu da siječe drva za ogrjev kako bi ih prodao i zaradio za život. Na rubu šume tekla je rijeka s vrlo brzom strujom. Voda je tekla tako silovito da bi, ako bi neko skliznuo i upao u nju, bilo gotovo nemoguće doplivati natrag do obale.
Jednog dana, kao i obično, drvosjеča je otišao u šumu na posao. Dok je sjekao drva pored obale rijeke, njegova sjekira se iznenada slomila, a sječivo je odletjelo i uz prskanje potonulo duboko u rijeku. Budući da je voda tekla tako brzo, znao je da bi, čak i ako zna plivati, bilo previše opasno zaroniti i pronaći je. Razočaran i bespomoćan, drvosjеča je sjedio pored vode, plakao i pitao se kako će preživjeti.
Odjednom se pojavi starac s bijelom kosom, dugom bradom i vrlo dobrim očima. Starac pogleda drvosječu i upita:
«Mladiću, zašto sjediš ovdje tako tužan i plačeš?»
Drvosječa odgovori:
«Gospodine, ja sam siroče od malih nogu i moja porodica je vrlo siromašna. Jedino što sam imao bila je željezna sjekira koju su mi ostavili roditelji. Njome sam mogao raditi i hraniti se. Sada je izgubljena u rijeci i ne znam kako ću živjeti.»
Starac se ljubazno nasmiješi i reče:
«Ne brini se; to nije problem koji se ne može riješiti. Dopusti mi da zaronim u rijeku i izvadim ti sjekiru.»
Starac se bacio u rijeku koja je brzo tekla. Nakon trenutka, izronio je iz vode držeći sjajnu srebrenu sjekiru. Upitao je,
«Je li ovo sjekira koju si ispustio?»
Drvosjеča je pogledao srebrenu sjekiru i vidio da to nije njegova. Odmahnuo je glavom i rekao: «Ne, gospodine, to nije moja. Moja sjekira je od željeza.»
Starac je drugi put zaronio u nabujalu vodu. Kada je isplivao, držao je blistavu zlatnu sjekiru. «Je li ovo sjekira koju si slučajno ispustio u rijeku?» upitao je.
Drvosjеča je pogledao dragocjeno zlato, ali je ponovo odmahnuo glavom.
«To još uvijek nije moja sjekira, gospodine.»
Starac zaroni treći put. Ovaj put, kada je izronio iz vode, držao je običnu željeznu sjekiru. Upitao je još jednom,
«Je li ovo vaša oštrica sjekire?»
Ugledavši svoj stari alat, drvosjеča je radosno uzviknuo,
«Da, gospodine! To je moja sjekira! Hvala vam što ste je pronašli da se mogu vratiti na posao i zaraditi za život.»
Starac mu pruži željeznu sjekiru i pohvali ga:
«Ti si zaista pošten čovjek. Nisi pohlepan za bogatstvom ni lakom zaradom. Kao nagradu, dajem ti i ove zlatne i srebrene sjekire. Molim te, primi ih kao moj poklon.»
Drvosjеča radosno uze sjekire i zahvali starcu. Odjednom, starac nestade kao da ga nikad nije ni bilo. Tek tada drvosjеča shvati da mu je pomogao moćan duh.
