Full Text: Vilenjaci i Obućar
One story, four ways to read it
Every story comes in its original version plus several simplified reading levels, so it grows with your child.
The original text is the full story with rich vocabulary and descriptive language, ideal for reading aloud together and for kids who are ready for longer sentences.
The simplified levels retell the same story in shorter, simpler sentences matched to your child's stage. Ages 2-6 uses a few short sentences per scene, perfect for first time readers. Ages 4-8 adds simple dialogue and everyday vocabulary for kids beginning to follow along. Ages 6-10 keeps the language accessible while bringing back more of the story's detail, a natural bridge to the original.
Start at the level where your child is comfortable, and move up when they're ready. Hearing the same story told in richer language each time is one of the best ways to build vocabulary in any language.
Original Text: Vilenjaci i Obućar
Nekada davno, živio je jedan obućar. Bio je pošten i vrijedan, ali je bio veoma siromašan. Vremena su bila loša i postajao je sve siromašniji i siromašniji.
Na kraju, imao je dovoljno kože da napravi samo jedan par cipela, pa je jedne noći izrezao kožu.
«Sada», rekao je, »potpuno sam spreman da ujutro počnem raditi. Ustat ću rano i napraviti ove cipele.”
Zatim je izgovorio svoje molitve, otišao u krevet i spavao u miru.
Ujutro je rano ustao da započne svoj posao. Kako se samo iznenadio kada je našao cipele kako leže gotove na stolu! Pažljivo ih je pogledao, ali u radu nije bilo nijednog lošeg šava. Ko je to uradio? Nije mogao ni pretpostaviti.
Ubrzo je ušao jedan čovjek da kupi cipele. Par je bio tako dobro napravljen da ga je kupio po dobroj cijeni. S ovim novcem, obućar je nabavio kožu da napravi dva para cipela.
Te noći ih je izrezao. Ali nije ih morao praviti sljedećeg dana. Posao je za njega bio urađen tokom noći.
Prodao je ova dva para cipela i kupio kožu za četiri para. Njih je izrezao te noći i našao ih završene sljedećeg jutra.
I tako se nastavilo. Posao koji bi započeo jednog dana, našao bi završen sljedećeg. Morao je samo kupovati kožu i izrezivati cipele.
Jedne zimske noći, obućar je izrezao nekoliko pari cipela. Zatim, umjesto da ode u krevet, rekao je svojoj ženi:
"Draga moja, volio bih saznati ko nam pomaže svake noći. Hajde da ostanemo budni i posmatramo.
Njegova žena se složila. Tako su ostavili svijeću da gori. Sakrili su se u uglu sobe. Kada je sat otkucao dvanaest, u sobu su ušla dva mala vilenjaka. Sjeli su na obućarov sto i počeli raditi. Šili su tako dobro i tako brzo da su cipele ubrzo bile gotove. Zatim su skočili dolje i otišli.
Sljedećeg jutra žena je rekla,
«Dragi, ovi mali ljudi su nam toliko pomogli i voljela bih učiniti nešto za njih. Mora da im je hladno dok trčkaraju u veoma tankim košuljama. Napravit ću im nešto odjeće i isplesti im čarape. Molim te, napravi svakom vilenjaku po par cipela.«
»To ću i učiniti, i to rado“, rekao je njen muž.
Tako su prionuli na posao i napravili odjeću i cipele. Te noći nisu ostavili posao na stolu. Umjesto toga, tu su stavili poklone. Zatim su se sakrili da vide šta će čovječuljci uraditi.
U ponoć su ušli vilenjaci. Skočili su na sto, očekujući da će pronaći izrezanu kožu od koje bi napravili cipele. Tamo nije bilo ničega osim prelijepe male odjeće. Vilenjaci su je gledali u čudu. Opipali su mekanu tkaninu i stavili ruke u male džepove.
Konačno su se obukli, te skakali i plesali od radosti. Preko klupica i stolica su išli, pjevajući:
“Ko će se čuditi našoj sreći?
Sretni mali ljudi smo mi,
Lijepo obučeni sada, kao što vidite svi.»
Konačno su otplesali iz sobe i nikada se više nisu vratili. Međutim, obućar koji je bio ljubazan prema onima koji su mu pomogli nikada više nije bio siromašan. Sve dok je živio, on i njegova žena su dobro živjeli od pravljenja cipela.