Full Text: Vilenjaci i Postolar
One story, four ways to read it
Every story comes in its original version plus several simplified reading levels, so it grows with your child.
The original text is the full story with rich vocabulary and descriptive language, ideal for reading aloud together and for kids who are ready for longer sentences.
The simplified levels retell the same story in shorter, simpler sentences matched to your child's stage. Ages 2-6 uses a few short sentences per scene, perfect for first time readers. Ages 4-8 adds simple dialogue and everyday vocabulary for kids beginning to follow along. Ages 6-10 keeps the language accessible while bringing back more of the story's detail, a natural bridge to the original.
Start at the level where your child is comfortable, and move up when they're ready. Hearing the same story told in richer language each time is one of the best ways to build vocabulary in any language.
Original Text: Vilenjaci i Postolar
Jednom davno, živio je postolar. Bio je pošten i vrijedan, ali vrlo siromašan. Vremena su bila teška i postajao je sve siromašniji.
Na kraju, imao je dovoljno kože samo za jedan par cipela, pa je jedne noći izrezao kožu.
«Sada,» rekao je, «spreman sam započeti rad ujutro. Ustat ću rano i napraviti ove cipele.»
Zatim je izmolio molitvu, otišao u krevet i mirno spavao.
Ujutro je ustao rano da započne svoj rad. Kako je bio iznenađen kad je pronašao cipele gotove na stolu! Pažljivo ih je pogledao, ali nije bilo niti jednog lošeg šava. Tko je to napravio? Nije mogao ni pretpostaviti.
Ubrzo je došao čovjek da kupi cipele. Par je bio tako dobro napravljen da ga je kupio po dobroj cijeni. S tim novcem, postolar je nabavio kožu za izradu dva para cipela.
Te noći ih je izrezao. Ali nije ih morao napraviti sljedeći dan. Posao je bio obavljen za njega tijekom noći.
Prodao je ta dva para cipela i kupio kožu za četiri para. Te je izrezao te noći i pronašao gotove sljedećeg jutra.
Tako je to išlo dalje. Posao koji bi započeo jednog dana, našao bi gotov sljedećeg. Trebao je samo kupiti kožu i izrezati cipele.
Jedne zimske noći, postolar je izrezao nekoliko pari cipela. Zatim, umjesto da ode u krevet, rekao je svojoj ženi:
«Draga, želio bih saznati tko nam pomaže svake noći. Pretpostavimo da ostanemo budni i gledamo.»
Njegova žena se složila. Tako su ostavili svijeću da gori. Sakrili su se u kutu sobe. Kad je sat otkucao dvanaest, u sobu su ušla dva mala vilenjaka. Sjeli su za postolarov stol i počeli raditi. Šivali su tako dobro i tako brzo da su cipele ubrzo bile gotove. Zatim su skočili dolje i otišli.
Sljedećeg jutra žena je rekla,
«Dragi, ovi mali ljudi su nam toliko pomogli i željela bih učiniti nešto za njih. Sigurno im je hladno, trčeći okolo u vrlo tankim košuljama. Napravit ću im odjeću i isplesti im čarape. Molim te, napravi svakom vilenjaku par cipela.»
«To ću i rado,» rekao je njezin muž.
Tako su se bacili na posao i napravili odjeću i cipele. Te noći nisu stavili nikakav posao na stol. Umjesto toga, tamo su položili darove. Zatim su se sakrili da vide što će mali ljudi učiniti.
U ponoć, vilenjaci su ušli. Skočili su na stol, očekujući da će pronaći izrezanu kožu za izradu cipela. Nije bilo ničega osim prekrasne male odjeće. Vilenjaci su ih gledali u čudu. Osjetili su meku tkaninu i stavili ruke u male džepove.
Na kraju su se obukli, skakali i plesali od radosti. Preko stolica i stolica su išli, pjevajući:
«Tko će se čuditi našoj radosti?
Sretni mali ljudi smo mi,
Dobro odjeveni sada, kao što možete vidjeti.»
Na kraju su otplesali iz sobe i nikada se nisu vratili. Međutim, postolar koji je bio ljubazan prema onima koji su mu pomogli nikada više nije bio siromašan. Dokle god je živio, on i njegova žena živjeli su dobro od izrade cipela.